Opis prilaza

Ako Parenzanu želite upoznati biciklom?!

Parenzana: opis trase

Buje su bile jedna od najvažnijih stanica Parenzane. Upravo su s te stanice prvi vlakovi krenuli prema Trstu i prema Poreču, pa tako ovdje započinje i naš opis trase. Opis je prilagođen pješacima i biciklistima. Koristite ga u kombinaciji s kartom terena i grafikonom visinskih kota. Dakle, trasa je opisana u dva smjera:

  • a) iz Buja u pravcu Savudrije i slovenske granice
  • b) iz Buja preko Grožnjana i Motovuna prema Vižinadi

Trasa Parenzane od Buja do državne granice sa Slovenijom

Željeznička stanica Buje nalazi se u Staničnoj ulici u donjem dijelu grada. Stajalište vlaka je bilo iza željezničke zgrade. Trasa za Trst ide iza stambenih zgrada i dolazi do asfaltne ceste za Kaštel. Prilično neuočljivo, povremeno neprohodna zbog izgrađenih objekata, prati cestu s desne strane. Poslije posljednjih ograda prepoznajemo je kao jaki makadamski put koji prelazi glavnu cestu kod zaseoka Frfuja.

Cestu prati lijevom stranom vijugavo te uskoro skreće ka naselju Volpija. Prolazi sjevernim rubom naselja i spaja se s cestom za Kaldaniju kod cestovnog odvojka za naselje Fratrija. Desnim rubom asfaltne ceste trasa stiže u mjesto Kaldanija. Ovdje je bila željeznička stanica (samo ime stanice i stup sa svjetiljkom), na mjestu gdje se danas nalazi gostionica "Lovac". Siječe usku asfaltnu cesticu za naselje Simoneti, ide kroz lijepi omanji šumarak te uskoro ponovo prelazi istu cesticu.

Preko polja stiže do mjesta Specijarija i uz asfaltnu cestu, usjekom, stiže do jake prometnice Savudrija – Plovanija. U desnom luku zaobilazi jako cestovno križanje (ovdje se može uključiti na autocestu Istarski Y ) i stiže, sa sjeverne strane ceste, ispod uočljive skupine čempresa, u mjesto Markovac. Nema tragova nekadašnje stanične nadstrešnice koja je ovdje stajala. U smjeru Savudrije, trasa desnom stranom prati asfaltnu cestu. Od mjesta Kolumbanija na dalje je uglavnom smještena u usjecima. U mjestu Valica nalazi se željeznička stanica, jedina na kojoj se i danas nalazi natpis s imenom stanice – Salvore (tj. Savudrija).

Nasutim uzvišenjem, trasa stiže pred naselje Zupelija i jakim desnim lukom skreće za 180 stupnjeva te ovdje počinje dugi spust ka moru. Kad prijeđe cestu za turističko naselje Kanegra, pretvara se u jaku makadamsku cestu s koje se pruža prekrasan pogled na Piranski zaljev prošaran mnogobrojnim sečovljanskim solanama. Kod mjesta Kanedo ovaj put skreće oštro u lijevo, a trasa zadržava svoj pravac i stiže na rijeku Dragonju, gdje je i državna granica sa Slovenijom.

Trasa Parenzane od Buja do Vižinade

S željezničke stanica u Bujama trasa je išla iza željezničke stanice, ali su u međuvremenu izgrađeni razni objekti okruženi ogradama, pa je najbolje ići Staničnom ulicom do ceste za Triban. Prijeđe se asfaltna cesta i u istom pravcu se nastavi do ograde privatne firme koja sprečava daljnje gibanje po trasi. Obilazak: može se ići asfaltnom cestom prema Tribanu i prvom bijelom cestom na desno se spusti na nastavak trase u pravcu nekadašnje željezničke stanice Triban. Ovdje je uočljivo proširena zaravan, gdje se nalaze temelji na kojima su uz utovarni kolosijek stajali stanična nadstrešnica i robno skladište. Naselje Triban se nalazi oko pola kilometra sjeverno, blago uzbrdo. Slijedi lagani uspon koji vodi do tunela Sv. Vid (dužina: 74,8 m) koji prolazi ispod naselja Vrh Romana. Tunel je zazidan radi uzgoja gljiva, ali ga se može zaobići: oko 100 m prije tunela postoji jak put, desno uzbrdo, koji siječe cestu za Peroj i spušta se opet na trasu Parenzane u blizini mjesta koje se zove Stanica, gdje je prikladno smještena velika prepoznatljiva zgrada nekadašnje željezničke stanice. Od nje se pruža dobar pogled na "grad umjetnika" po kojem stanica nosi ime – Grožnjan.

Od željezničke stanice kod Grožnjana trasa kratko ide paralelno s asfaltnom cestom za Grožnjan, na zavoju je siječe te ubrzo ulazi u tunel Kalcini (dužina: 178,7 m), koji je ujedno i najviša nadmorska visina Parenzane (293 m). I ovaj tunel je zatvoren zbog uzgoja gljiva. Obilazak: može se proći kroz Grožnjan, pored crkve Sv. Kuzme i Damjana, gdje se počinje spuštati bijela cesta za Ponte Porton. Oko 300 m dalje, prva lijeva makadamska cestica u smjeru mjesta Kalcini, ispod prepoznatljivog parencanskog nadvožnjaka, vodi dalje na trasu. Južnim bokom visoravni, jakim i ponekad grubljim makadamom, trasa stiže u mjestašce Biloslavi, gdje se nekad nalazila nadstrešnica stanice koja je nosila ime Kostanjica, po većem mjestu smještenom oko 600 m niže. Iz Biloslava se pruža prekrasan pogled na sve strane: dolina rijeke Mirne, Motovun, Vižinada...

Uskoro trasa prolazi kroz tunel Kostanjica (dužina:69,9 m) te i dalje kao jaki makadam vijuga do bijele ceste koja vodi u Završje. Čim se prijeđe cesta, nailazimo na veliku ruševnu zgradu u koju je ugrađeno mnogo kamenih blokova s karakterističnim oznakama TPC (Trieste-Parenzo-Canfanaro), koji su nekada označavali područje u vlasništvu željeznice. Na mjestu ove nezgrapne građevine, nekada je stajala stanična kuća s nadstrešnicom. Gradić Završje, smješten na uzvišenju prema sjeveru, sa svojom srednjevjekovnom kulom dominira ovim područjem. Nastavite li trasom, ubrzo ćete doći do tunela Završje I (dužina: 35m) i tunela Završje II (dužina: 28 m). Odmah iza drugog tunela veliki usjek savladava vijadukt Završje (dužina:61,8 m; visina:20 m). Dalje trasa ide vrlo rahlim i poroznim tlom. Vidljivi su tragovi erozije i klizanja zemljišta, posebno na mjestima gdje su ciljano građeni propusti za vodu.

Na isturenom dijelu brda, trasa stiže na sljedeće križanje s lokalnim seoskim putem koji povezuje mjesta Vižintini, koje se nalazi odmah ispod trase, sa Zabrdo iznad trase. U sljedećem usjeku nalazi se mali kameni nadvožnjak preko kojeg vodi jedan od puteva u Zabrdo. Odmah iza je smješten vijadukt Antonci (dužina: 61,8 m; visina: 20 m). Uskoro put stiže iznad mjesta Antonci i Krti, gdje se jak put spaja s nekadašnjom prugom. Odavde je dobar pogled na suprotno brdo, čijim se obodom spušta Parenzana u dolinu.

Grubim makadamom, kroz crnogorični šumarak, trasa dolazi na zahtjevnu građevinsku kombinaciju: vijadukt (dužina: 68,5 m; visina: 30 m) i tunel Freski (dužina: 146 m; potrebno je imati rasvjetu!). Lagani spust nas dovodi do mjesta ispod naselja Grimaldi, gdje je nekada stajala stanica Oprtalj, nazvana po gradiću do kojeg se stiže uzbrdo, jakim putem dugim oko 3 kilometra. S lijeve strane proširenja je uočljivo mjesto gdje je bila nadstrešnica s malim robnim skladištem. I dalje Parenzana prolazi kroz crnogoričnu šumu i ubrzo nailazi na vijadukt Oprtalj (dužina: 75,2 m; visina: 25 m) koji premošćuje Mlinsku dolinu. Ovdje trasa skreće jako udesno i počinje mekanije tlo, ponegdje je makadamsko kamenje upalo u zemlju pa trasa izgleda kao široki poljski put. Za kiša ovaj dio trase je mjestimično natopljen vodom, a blizu vijadukta nalazi se i jak izvor pitke vode. Pruga se dalje spuštala desnom padinom brda Osoje, kroz drevnu šumu isprepletenu lijanama.

Na najisturenijem dijelu brda, ispod mjesta Buri, gdje je veliki zavoj ulijevo, prestaje šuma, pojavljuju se Livade i otvara se vidik na brda preko rijeke Mirne. Trasa dalje vijuga, presijeca cestu za mjesto Pirelići i dolazi u Livade. Ovdje se nalazi velika zgrada željezničke stanice i robnog skladišta, odmah iza najjačeg križanja u mjestu, s desne strane u pravcu Motovuna. Dalje trasa neprepoznatljivo slijedi asfaltnu cestu do mosta na rijeci Mirni. Ovdje je, s desne strane, stajao veliki željeznički most od kojeg više nema ni traga.

Presjekavši ceste za Motovun i Sv. Bartol, trasa se uspinje lijevim rubom motovunskog brijega. Željeznička stanica Motovun smještena je južno od grada, nešto prije naselja Kanal. Ovdje su i sada željezničke zgrade od kojih vodi asfaltna cesta lijevo uzbrdo do mjesta Kanal, dok trasa dalje prolazi kroz veliki tunel Motovun (dužina: 222 m; potrebna rasvjeta!). Iza tunela jak makadam ide do križanja s asfaltnom cestom Motovun – Brkač te se pretvara u asfaltiranu usku cesticu dugu 1,5 kilometar, do skretanja za mjesto Rušnjak. Zaobilazeći brdo Šublenta, trasa je dalje pretvorena u jaku bijelu cestu koju intenzivno koristi lokalno stanovništvo. Netom ispred proširenja gdje je nekad bila stanica Karojba, bijela cesta odlazi lijevo do glavne ceste Motovun – Karojba, a trasa svojom uobičajenom širinom dolazi na vijadukt Krvar (dužina: 39,9; visina: 15 m) koji je premostio istoimeni potok. Sportski penjači su ga uredili kao malo penjalište.

Lagani uspon vijugavo nas vodi kroz mnogobrojne usjeke do sljedećeg proširenja gdje je stajala željeznička stanica Rakotule. Neposredno iza se nalazi izvor pitke vode s lijeve strane. Malo dalje trasa presijeca asfaltnu cestu Pahovići – Špinovci. Nastavlja se lagani makadamski uspon i usjek potoka Sabadin koji premošćuje Veli most tj. vijadukt Sabadin ili Sv. Vital (dužina: 64 m; visina: 20 m). Ovdje se otvara predivan vidik na suprotnu stranu doline rijeke Mirne. I dalje se trasa lagano uspinje na visoravan do križanja s državnom cestom Vižinada – Pula. Prešavši cestu slijedi jaki lijevi zavoj i, između kuća, paralelno s cestom za Poreč, uskoro dolazi na željezničku stanicu Vižinada.

Želite li pješačiti?!

Za sve one koji nemaju vremena i/ili volje proći cijelu trasu Parenzane, a ipak žele vidjeti i doživjeti čari prostora kojima je nekada huktala željeznička kompozicija, izdvojili smo nekoliko, za auto, lako pristupnih mjesta u čijoj blizini se nalaze najinteresantniji dijelovi pruge, sjenoviti tuneli i impresivni vijadukti. Koristeći kartu terena i opis trase biti će ih jednostavno pronaći.

Auto pristupi

  • U mjestu Valica nalazi se kuća koja je nekada bila željeznička stanica i nosila ime Savudrija (Salvore), nazvana po 6 kilometara udaljenom ribarskom mjestu. Ako krenemo prema turističkom naselju Kanegra doći ćemo do makadamske ceste kojom je nekad išla željeznica i s koje se pruža krasan pogled na Piranski zaljev i Sečovljanske solane.
  • Mjesto Stanica u kojem se nalazila željeznička stanica kod Grožnjana:
    a) može se prošetati pored naseljene stanične zgrade te prema mjestu Peroj, po trasi, doći do zazidanog ulaza u tunel ispod Vrha Romana. S lijeve strane se može popeti na prijevoj i po markiranom planinarskom putu spustiti na trasu s druge strane zazidanog tunela, u koji se s ove strane može i zaviriti.
    b) od stanice se može krenuti i prema Grožnjanu te na obližnjem velikom zavoju udesno skrenuti na makadamsku cesticu lijevo od zavoja koja nas vodi do zatvorenog ulaza u tunel Kalcini. Tunel prolazi kroz najvišu nadmorsku visinu na koju se penje Parenzana (293m). Danas se i u njemu uzgajaju gljive.
  • Malo mjesto Sv. Stefan pored mjesta Kostanjica. Ovdje se može putem pored grobljanske crkve propješačiti (10-15 minuta) do mjesta Biloslavi, gdje se nalazila stanica Kostanjica. Iz Biloslava se pruža prekrasan pogled na cijeli kraj. Ako krenete desno, u smjeru Završja (oko 1km), možete posjetiti 69 metara dugi tunel Kostanjica.
  • Neposredno ispod mjesta Završja nalazi se nezgrapna ruševna zgrada na mjestu nekadašnje stanice. Može se pješice produžiti pored nje i posjetiti dva kraća tunela i veliki vijadukt Završje koji se nalaze u neposrednoj blizini.
  • Mjesto Vižintini je vrlo blizu trase. Od njega se pješice popne na Parenzanu: lijevo stižemo do vijadukta Završje (oko 1km), a desno do vijadukta Antonci (oko 500m).
  • Mjesto Antonci, tj. zaselak Krti: lijevo stižemo do vijadukta Antonci (oko 700m), a desno kroz prekrasan krajolik, povremeno prolazeći crnogoričnom šumicom dolazi se do velebne kombinacije vijadukta i tunela Freski (oko 1,5km). Prođete li kroz tunel (dobro je imati rasvjetu!) i nastavite dalje trasom, za 15tak minuta ćete stići do mjesta gdje se nekoć nalazila željeznička stanica Oprtalj, odakle strmi put uzbrdo vodi do Oprtlja (oko 40tak minuta hoda). U nastavku trase za samo nekoliko minuta stići ćete na impresivni vijadukt Oprtalj preko Mlinske doline.
  • Mjesto Kanal, pored Motovuna.
    Pored benzinske pumpe može se doći na željezničku stanicu. Nedaleko odavde, u pravcu Vižinade, nalazi se tunel Motovun (za prolazak kroz tunel dobro je imati rasvjetu!).
  • Neposredno prije mjesta Karojba, iz pravca Motovuna, makadamskom cestom možete doći do proširenja gdje se nekad nalazila željeznička stanica.
    Pješice, u pravcu Vižinade, za nešto manje od 5 minuta možete doći na vijadukt preko potoka Krvar.
  • Vijadukt SV. Vital ili Veli Most preko potoka Sabadin nalazi se otprilikoe na pola puta između Vižinade i Rakotula, pa se može posjetiti s obje strane.
    a) Na mjestu gdje cesta Rakotule – Špinovci presjeca trasu možete ostaviti auto te ići lijevo u pravcu Vižinade (oko 2,5km).
    b) Ako krenete iz Vižinade prema Puli, oko 200 metara nakon odvojka za Poreč, s lijeve strane se nalazi proširenje I odavdje treba ići po trasi u Pravcu Motovuna (oko 2,5km).